Sjeverni pol se pomjera velikom brzinom – da li je to slučaj i sa polarnom svjetlošću?

0
13

Naučnici su nedavno potražili odgovor na pitanje hoće li ubrzano kretanje sjevernog magnetnog pola Zemlje uticati na svjetlosni prirodni fenomen – auroru borealis.

Ovo polje štiti našu planetu od radijacije i odgovorno je za postojanje sjevernog i južnog svjetla – spektakularnih prizora koji su jedino vidljivi u blizini magnetnih polova.

Zahvaljujući sopstvenom, prostranom i rastopljenom jezgru od gvožđa, naša planeta se ponaša poput magneta – ima polove, sjeverni i južni, odvojeno od geografskih polova, sa poljem između koje ih spaja. 

S obzirom na to da je sjeverni pol počeo ubrzano da se pomjera – 50km godišnje – i da će uskoro biti nad Sibirom – već dugo se provlači pitanje da li će se i sjeverna polarna svjetla pomjeriti, takođe. 

Zemljino magnetno polje ima mnoge prednosti. Tokom 2000 godina, putnici su u mogućnosti da se orijentišu bilo gde da se nalaze na planeti. Neke životinje, takođe, čini se da svoju sposobnost orijentacije duguju magnetnom polju. Ipak, najveću zahvalnost magnetnom polju priznajemo zbog toga što djelimično omogućava postojanje života na Zemlji.

U novom istraživanju, objavljenom u Pismima Geofizičkih Istraživanja (Geophysical Research Letters), predložen je odgovor na ovo pitanje.

Magnetno polje Zemlje se prostire stotinama hiljada kilometara od centra naše planete, dosežući čak u međuplanetarni prostor pri čemu formira nešto što naučnici nazivaju 

“Magnetosfera”. Njena uloga se ogleda u odbijanju solarnog i kosmičkog zračenja, sprečavajući time uništavanje naše atmosfere. Ipak, magnetosfera nije savršen zaštitni mjehur, pa određena količina solarne energije.

LUTAJUĆI POLOVI

Magnetno polje Zemlje je nastalo na osnovu kretanja istopljenog jezgra od gvožđa, pa samim tim ni polovi nisu statični, već lutaju nezavisno jedan od drugog. Zapravo, od kada je prvi put otkriveno da se polovi kreću, 1831. godine, sjeverni pol je prešao 2000km od Pensilvanije na dalekom sjeveru Kanade visoko do Sjevernog ledenog mora. Pomjeranje je generalno teklo sporo, oko 9km godišnje, što je dozvolilo naučnicima da detaljno isprate trag njegovog kretanja. Međutim, s početkom novog vijeka ovo kretanje se ubrzalo na 50km godišnje. Južni pol se takođe pomjera, ali znatno sporije – 10-15km godišnje.

Ubrzano kretanje sjevernog magnetnog pola napravilo je pometnju u radu naučnika i nautičara. Kompjuterski modeli, prema kojima bi položaj sjevernog magnetnog pola bio ozbiljno zastario u budućnosti, otežavaju preciznu navigaciju zasnovanu na kompasu. Iako radi, GPS ponekad može da se pokaže nepouzdanim u blizini polarnih regiona. Zbog brzine kretanja sjevernog pola, naučnici koji se bave mapiranjem magnetnog polja su morali da unaprijede postojeći modele mnogo ranije nego što se očekivalo.

GDJE JE AURORA BOREALIS?

Svetlost/Aurora se generalno formira u ovalnom obliku oko polova. Ako se polovi pomjeraju, to znači da i aurora može da se pomjeri?

Severna polarna svjetlost je trenutno najvidljivija iz sjeverne Evrope, Kanade i sjeverne Amerike. 

Ukoliko bi se severni pol zamjenio u odnosu na geografski sjeverni pol, to bi moglo da izazove promjene i u odnosu na emitovanu svjetlost. U tom slučaju svjetlost bi bila vidljiva iz Sibira i sjeverne Rusije.

Oba pola su se pomjerala od postanka Zemlje. Zapravo, dešavalo se i da se polovi zamjene, kada sjever postaje jug, a jug postaje sjever, a ove izmjene su se u proseku dešavale na svakih 450 000 godina. Posljednja inverzija se dogodila pre 780 000 godina, pa ne bi čudilo da se uskoro dogodi ponovo.

Nedavna istraživanja, koja podrazumjevaju kompjuterski model aurore i Zemljinih magnetnih polova na osnovu podataka iz 1965. godine, pokazala su da aurora umjesto da prati magnetne polove, prati geomagnetne polove. Iako postoji veoma mala razlika između ovih polova, zapravo je ta razlika veoma važna. 

Geomagnetski polovi se smatraju poverljivijim izvorom informisanja, prosječnom vrijednosti magnetskih polova, koji se neprestano kreću, zbog čega se ispostavilo da se ne kreću ni približno brzo kao što je to slučaj sa magnetnim polovima. S obzirom na to da aurora prati ove srednje, sporije verzije magnetnih polova, to znači da se i ona pomjera veoma sporo i na osnovu toga nije promjenila svoj položaj.

Jedini ozbiljan “problem” usljed ove zamjene imali bi naučnici koji se bave modelovanjem polova.

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime